Translate

субота, 25. фебруар 2017.

Antička kuhinja: Pullum Frontonianum - Piletina Frontoniana



Originalni tekst:
Pullum Frontonianum: pullum praedura, condies liquamine, oleo mixto, cui mittis fasciculum anethi, porri, satureiae et coriandri viridis, et coques. Ubi coctus fuerit, levabis eum, in lance defrito perungues, piper aspargis et inferes.

Prevod:
Žilavu piletinu marinirati u liquamenu, pomešati s uljem, kojem se dodaje gomila mirođije, praziluka, čubra i zelenog korijandera i kuvajte. Kada završite, izvadite piletinu, lepo je stavite u posudu, prelijte umakom, obojen defritumom, pospite biberom i poslužite.

Sastojci:
1 pile (oko 1-1.5 kg)
100 ml maslinovog ulja
150 ml belog vina
2 kašičice soli
1 veza mirođije, sitno seckano
1 praziluk, sitno seckan
1 kašika korijandera, sitno seckano
2 kašike liquamena
1 kašičica mlevenog bibera
1 kašika defrituma odnosno malo sirupa od smokve

Priprema:
Izmešajte vino, so, ulje, liquamen, usitnjeni praziluk, mirođiju i korijander. Premažite pile s tom smesom i pecite oko 1 sat u rerni zagrejanoj na 220°C. Kad je pile pečeno, navlažite tanjir za serviranje sa sirupom od smokve, stavite na njega pile i još malo zapecite pa potom posuti biberom i servirati.

De re coquinaria
Marcus Gavius Apicius





Mirođija (lat. Anethum graveolens) je poznata začinska mirisna biljka koja se gaji, a i sama se razmnožava po vrtovima. Mirođija je jednogodišnja biljka koja naraste do oko metar. Listovi su višestruko perasti, cvetići mali i žuti, dok su plodovi jajoliki. Potiče iz srednje Azije i najbolje uspeva na sunčanim mestima. Sadi se u nekoliko navrata cele godine. Najjaču aromu ima pre nego što procveta. Cela biljka i plod imaju svojstven prijatan začinski i aromatičan miris i začinski ukus. Droga je zreo plod, ređe vrhovi grančica u cvetu (Anethi fructus et summitas). Mirođija je u narodu poprimila mnogobrojna imena. U zavisnosti od regije i oblasti mirođija se naziva još i anita, dil, kopar, koper, kopra, kopr, koprić, mi rodija, mirodija, mirudija, sladki janež, smrdilj. Mirođija je dobar, neškodljiv i lako dostupan začin. Seckano sveže lišće mirođije poboljšava ukus zelenoj salati, zatim salati od krastavaca i paradajza, a prikladna je i za salatu od krompira. Služi kao dodatak maslacu i majonezu. Sos od mirođije idealan je prilog za svežu jegulju, rakove i sva ostala jela od morskih i slatkovodnih riba. Može se upotrebljavati uz varivo od pasulja, krastavaca i krompira, zatim ovčetinu, dinstano povrće, uz svinjska rebarca i kotlete. Idealno se slaže sa tikvicama i jelima od tikvica. Za kišeljenje krastavaca ne upotrebljavaju se samo nežni listići već i čitava stabljika. U narodnoj medicini mirođija je poznata kao sredstvo za bolji apetit i probavu, kod nadimanja, povraćanja i nesanice. Mirođija je uz peršun i listove celera, najčešća sveža začinska biljka na našim pijacama.





Mirođija je je bila poznata još u starom Egiptu kao lekovita biljka. Rimski gladijatori mazali su telo uljem od mirođije i jeli hranu začinjenu istom, jer se verovalo da daje snagu. Grci su je cenili zbog umirujućeg svojstva. U Bibliji se pominje sa metvicom i kimom. Buketić mirođije na vratima štiti ukućane od zlih gostiju. Ako nevesta u cipelama na venčanju ima zrna mirođije i senfa, njena reč će biti poslednja u kući. Novorođenu decu štiti od zla tako što ih se pospe zrnima mirođije i solju, a zrna u džepu štite od crne magije. U vreme Karla Velikog već je deo svakog carskog vrta.


Pročitajte više >>                                                             << Vratite nazad


Нема коментара:

Постави коментар