Translate

субота, 12. новембар 2016.

Antička kuhinja: Pisam sive fabam Vitellianam - Kuvani grašak



Originalni tekst:
Pisam sive fabam Vitellianam: pisam sive fabam coques. cum despumaverit, mittis porrum, coriandrum et flores malvarum. Dum coquitur, teres piper, ligusticum, origanum, feniculi semen, suffundis liquamen et vinum, mittis in caccabum, adicies oleum. Cum ferbuerit, agitas. Oleum viridem insuper mittis et inferes.

Prevod:
Vitelov grašak ili bob: kuvajte grašak ili bob; živahan je kada stavite praziluk, korijander i cvetove sleza. Dok se kuva, biber, čubar, origano, seme koromača; sipati liquamen i vino, staviti u posudu, dodati ulje. Kada se skuva, promešajte, prelijte zelenim uljem i poslužite.

Sastojci:
1 kg graška
1 praziluk, sitno seckano
1 kašika korijandera, sitno seckano
1 kašika selena, sitno seckano
1 kašika belog vina
2 kašike maslinovog ulja
2 kašike liquamena
1 kašika crnog sleza, sitno seckano
1 kašika origana
1 kašičica čubra
1 kašičica semenki komorača, mleveno
1 kašičica mlevenog crnog bibera

Priprema.
U šerpu sa maslinovim uljem izdinstati sitno seckani praziluk. Dodati grašak i ostale sastojke, sipati malo vode, posoliti i uz povremeno dodavanje vode sve lepo dinstati. Grašku dodavati vode dok se sve lepo ne skuva uz povremeno mešanje. Grašak preliti maslinovim uljem i poslužiti.

De re coquinaria
Marcus Gavius Apicius





Omiljeno jelo cara Viteliusa. Aulus Vitelije Germanik (lat. Aulus Vitellius Germanicus, rođen u septembru 15. godine, poginuo decembra 69. godine) bio je rimski car od 17.04. 69.g.n.e. do 22.12.69.g.n.e. Vitelije je bio jedan od careva u Godini četiri cara. Vitelije je bio sin Lucija Vitelija koji je bio konzul i upravnik Sirije pod carem Tiberijem. Vitelijev istoimeni sin postao je konzul 48. godine, a nešto kasnije bio je upravnik Afrike. Krajem 68. godine, Galba mu je dodelio komandu nad Donjom Germanijom, i Vitelije je naročitu popularnost stekao među vojnicima zahvaljujući svojoj darežljivosti. Vitelije nije bio naročito ambiciozan, već lenji oportunista; uživao je u jelu i piću. Svoj uspon na presto dugovao je dvojici komandanata legija na Rajni koji su stajali na čelu pobunjenih legija i koji su u njemu našli idealnog pretedenta na carsku funkciju. Tako je Vitelije u Kelnu izvikan za cara. U stvarnosti, Vitelije nikada nije prihvaćen za cara u čitavom rimskom svetu, iako je Senat u Rimu prihvatio njegov izbor. Kada je Vitelije stigao sa vojskom u Italiju i Rim, prestonica je postala poprište krvoprolića i masakra. Ubrzo je postalo poznato da su vojske iz Dalmacije i Ilirika proglasile za cara Vespazijana. Očekujući dolazak Vespazijanove vojske, Vitelije je pokušao da se sporazue sa novim pretedentom, ali mu to nisu dozvolili pretorijanci. Kada je shvatio da je izgubio, Vitelije se odrekao prestola u korist Vespazijana , ali je ubijen u Rimu od strane Vespazijanovih vojnika 22. decembra 69. godine. Po sačuvanim istorijskim izvorima, a to se naročito odnosi na Svetonija, slika o Viteliju je nepovoljna. Jedan od razloga je mogao biti to što je Svetonijev otac bio oficir u vojsci koja se borila na strani Otona protiv Vitelija.





Grašak (lat. Pisum sativum) je jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice Fabaceae (nekada Papilionaceae = leptirnjače): mahunarke, a kao povrće se svrstava u zrnaste mahunarke. Grašak predstavlja vrlo značajno povrće koje se odlikuje bogatim sadržajem proteina, šećera i vitamina. U zelenom semenu prisutni su lako svarljivi proteini, skrob, šećer, vitamin A, B i C, kao i mineralne materije gvožđe, kalijum, natrijum, kalcijum i magnezijum. Idealna je namirnica za osobe koje su hronično umorne i pod stresom, jer poboljšava imunitet i obnavlja vitalnu energiju. Jača kosti i srce, sprečava da dođe do osteoporoze. Grašak je bogat dijetalnim vlaknima i proteinima koji regulišu probavu. Osigurava stalni priliv energije, pravilan rad creva a pri tom se usporava porast glukoze i holesterola u krvi.
Najstarija nalazišta graška se javljaju u neolitu. Grašak je pronađen u starogrčkim grobovima 6000 godina pre Hrista, a u južnoj Rusiji u 5000 godina starim arheološkim slojevima. U drevna vremena gajili su ga stari Vavilonci, Egipćani, Rimljani i Grci. U Evropu su ga preneli stari azijski narodi. Njegovo gajenje naročito se proširilo za vreme seobe naroda.


Pročitajte više >>                                                                    << Vratite nazad


Нема коментара:

Постави коментар